U poslednje vreme sam bila baš zatrpana poslom (što je, u principu, dobro) ali i nekim drugim manje dobrim obavezama, pa baš nisam stigla puno da pletem. Kada mi prođe dan a da nisam sela bar 15 minuta da se družim sa svojim iglama imam osećaj kao da je dan bio izgubljen.
Ipak, uspela sam da završim Little Sister's Dress na vreme da mala princeza stigne u njoj na rođendan kod svoje najbolje drugarice iz vrtića. Pretila je opasnost da će joj biti pretoplo u ovoj haljini (taj dan je bilo preko 20 stepeni), ali smo haljinu ipak obukli.
Recept za haljinu je savršen, ništa nisam morala da menjam, tako da ga od srca preporučujem, čak i pletiljama početnicama. Jedino što zahteva veću debljinu prediva, tako da sam ja za dete od 2 godina plela najmanju veličinu (kao za 3 meseca). Eto potvrde da je neophodno uraditi gauge pre nego što počnete plesti (iako ja to nerado radim, jer jedva čekam da počnem novi projekat).
Koristila sam St. George predivo, Una 23. Ovo predivo nikako ne bih preporučila početnicima, jer se jako lista, pa morate biti dosta pažljivi da podignete celu petlju.
Još jedan podvig vezan za ovaj projekat je to što sam sada prvi put plela "kako treba". Naime, do sada sam prave petlje plela "through the back loop", misleći da je to jedini način. Međutim, nije. Sada kada sam plela "through the front loop", pletivo mi je puno ujednačenije. Trebalo mi je dosta vremena da treniram ruke da pletu drugačije, ali vredelo je. Isti problem sam imala i kod krivih i očica, tako da sam se i tu prevaspitala. Čovek se uči dok je živ :))
* * *
I have had tons of work lately (which is, basically, good), but also some less than pleasant obligations, so I haven't had much time to knit. When a day goes by without at least a quarter of an hour of knitting, it is a day wasted.
Nevertheless I managed to finish the Little Sister's Dress in time for the little princess to wear it to a birthday party for her best friend from daycare. There was a serious danger that the day would be too hot for this dress (it was more than 20 degrees that day), but she wore it anyway.
The pattern for this dress is flawless, I didn't have to change a thing, so I wholeheartedly recommend it, even to beginners. It did ask for a thicker yarn, so for a two-year-old I knitted the size for a 3 months old baby. Just goes to show how important it is to do the gauge before beginning the project, which I rarely do because I can't wait to start a new project.
I used St.George Una 23 thread. I would not recommend it to beginners, because you need to be very careful when sliding a stitch, for it tends to break apart into individual threads.
Another personal victory connected to this project is the fact that this is the first time I have knitted something "the correct way" (if there is such a thing). All these years I have knitted "through the back loop", thinking that is the only way to do it. However, it is not. Now that I have switched to knitting "through the front loop", my stitches are much more even. It took some time to train my hands to do it differently, but it was so worth it. I had the same problem with purl stitches, so I changed that as well. You live and learn :))
Mlada dama predivno izgleda u haljinici!
ReplyDeleteMisterije "tbl" se nastavljaju...
ReplyDeleteHaljinica je divna, a ona dva crvena dugmenceta su fenomenalna. Nadam se da je Ema bila zadovoljna:)!
Jeee, koje super boje! :) Baš sam nedavno upoznala još jednu pletilju iz Hrvatske koja je također sve plela tbl. I ona, i još jedna moja prijateljica s istim "problemom" učile su plesti od svojih mama i baka, pa mi se čini da je to jednostavno u našim krajevima prije bio "normirani" način pletenja... Ja mislim da je super znati oboje, pa kombinirati što ti kad odgovara!
ReplyDeleteZnaci, "tbl vs tfl" bice glavna tema za 15ak dana :)
ReplyDeleteI meni se narocito svidjaju crvena dugmad :)
Jako lepa haljinica i model! Možda ću i ja jednom da pokušam, već mi je kod favourites na Ravelry-ju. :-D
ReplyDeletePreslatka je haljinica! Dobro si ti to istrenirala ruke!!! Svaka čast!!!
ReplyDeletePreslatka je haljinica. Svidja mi se da si stavila dugmizi u kontrastnoj boji
ReplyDeleteHaljinica je medena :) Bravo mama!
ReplyDeleteDraga,ona stara poslovica kaze da je jedna muka naviknuti se a dve odviknuti se. Zato duplo cestitam na stecenoj vestini i uskoro se prikljucujem (za krive petlje; prave sam regulisala pre nekoliko godina). Kada Emi dosadi haljinica, mada sumnjam, javi mi!
ReplyDeleteNa svakom pletačkom susretu već redovno me traže poduke za pletenje na kontinentalni način. Onima koje su navikle plesti dugačkim iglama na engleski način, teško je hvatati krivu očicu. Obično im tada predložim istočnoeuropski način pletenja, koji nije ništa manje vrijedan u odnosu na kontinentalni. Hvatanje prave očice u stražnji dio petlje pravi problem jedino ako netko nedovoljno iskusan krene čitati upute na engleskom, jer se mijenja način izrade k2tog i ssk, ali to su po meni minimalne prilagodbe. Cijela Rusija plete hvatajući očice u stražnji dio petlje, koliko je meni poznato taj stil je prilično bio raširen po Srbiji, dijelovima Hrvatske i Bosni. Danas, uz internet i učenje putem prevedenih knjiga, uglavnom se rade očice s prednjeg dijela petlje. Znam raditi očice na tri načina i kod svih je konačni rezultat isti, važno je samo uskladiti izradu krivih očica s načinom na koji se hvataju prave.
ReplyDeleteKomplimenti za opletenu haljinicu.
Mene je mama učila da pletem na tfb način i tako mi je puno lakše. I krivu petlju sam plela drugačije, što mi je dodatno otežalo prelazak na "ispravan" način. Reč "ispravan" je u najmanju ruku preterana, ali mi je pletivo zaista puno lepše na ovaj način. Petlje su ujednačenije, nisu onako "vesele" što bi Sandra rekla.
ReplyDeleteVeoma ti je lepa,i haljina,i curica:-)
ReplyDeletebas je super ispala,i lepo joj stoji sve sto mama napravi :))
ReplyDelete