Sunday, January 16, 2011

Veliko okupljanje u Novome Sadu

Dakle, došao je i taj dan! Dugoočekivana subota i naše veliko okupljanje. Zbor pletilja, što bi se reklo, tj. spoj grupa NS Needles i Serbia sa Raverly-ja. Ovog puta smo imale i par novih članova u odnosu na prethodne sastanke (Sandra Opereta, Ksenija Iglica, Branka St. George i Nikolina). Jedino nam je Tanja Bensedinart nedostajala, ali joj je oprošteno, pošto je u Italiji.
Sastale smo se na vetrometini - ispred katedrale, ali smo se brzo ugrejale uz kaficu u Steriji. Posle puno priče i smeha, ali ne i pletenja (zahvaljujući nehumano visokim stolicama), preselile smo se u zadrugu Zemlja, gde smo povadile svoje igle i krenule da poredimo beleške. Bilo je kiflica, soka, smeha, vunice, pogačica, petlji, kolačića, priča i opet smeha. Sve u svemu, divno smo se provele i jedva čekam da ponovimo.






































Nadam se su vam slike dočarale barem delić toga kako je nam je bilo. Do sledećeg viđenja!

Tuesday, January 4, 2011

Naš prvi maskenbal -- Our first costume party

Ema je ove jeseni krenula u vrtić. I, kako to već biva, i mama je dobila nove obaveze. Tokom prednovogodišnje nedelje, jedna od aktivnosti koje su klinci imali bio je i maskenbal.
Mama je razmišljala i mozgala i došla do zaključka da mala princeza ipak neće moći ići na maskenbal maskirana kako je mami drago (kao mali anđeo, sa sve krilima i oreolom), već da ćemo morati spustiti kriterijume i odabrati nešto što će dete hteti da stavi na sebe.
I, bacih se ja na Internet. Na ovom sajtu sam našla neke odlične ideje za kostime koje sam mogla prilagoditi kratkom vremenskom periodu kojeg sam imala za pripremu, kao i malom vrtiguzu koji ne trpi mnogo toga na sebi. 
I, tako, dobismo Jagodicu Emicu. Crvenu majicu i pantalone smo već imali, samo je trebalo docrtati tačkice. A listići su štrikani pa nanizani na heklani lanac. Da sam imala više vremena isprobala bih kostim na njoj pre maskenbalskog jutra, ali, na žalost, nisam uspela. 
Zapažanja: listiće je trebalo zašiti na majicu, ne bi se toliko uvrtali i manje bi iritirali Jagodicu. U originalnom izdanju kostim je trebalo napuniti koflinom, ali je u vrtiću pretoplo da se još i tapaciramo. Isto tako nedostaje i zelena kapica sa peteljkom, ali mom detetu ne pada na pamet da nosi išta na glavi kada se nalazi u zatvorenom prostoru.
Dogodine ćemo biti spretniji i iskusniji!



Ema started going to daycare this autumn. And, as expected, Mom got some new responsibilities. During the week before New Year one of the many activities the kids had was a costume party.
So, Mom put on her thinking cap and came to the conclusion that the little princess would not be dressed up as Mom would have like it (as a little angel, with wings and a halo) and that we would have to lower our criteria and choose a costume that the child would agree to wear.
And, I hit the Internet. I came across this site where I found some great ideas for costumes that can be adapted to the short time I had to prepare, as well as to the little fidgety fish who does not tolerate wearing excess clothes.
And that's how we got Strawberry EmaCake. We already had the red shirt and the red trousers, all I had to do is to draw the little dots. The strawberry leaves are knitted and then lined onto a crocheted chain. If I had had more time I would have tried the costume on before the morning of the costume party, but no such luck!
Notes: The leaves should have been sewn onto the shirt, they wouldn't have got so twisted and would have irritated the little Strawberry a lot less. The original pattern calls for stuffing the costume, but I came to a conclusion that stuffing was the last thing we needed in the overheated daycare. Another thing missing is the green cap with the stem, but my kid would never agree to wear a cap indoors.
We'll be craftier and more experienced next year!

Friday, December 31, 2010

Praznici nam stižu

Dragi moji,

Želim vam puno pravih i krivih petlji, pregršt pletenica i bobica, šarenilo boja i tekstura, mnoštvo šalova i rukavica, kao i da vam ne ispadne ni jedna očica.

Želim vam neizmerno mnogo ljubavi, veselih trenutaka i lepih druženja sa starim i novim prijateljima, jer kao što neko reče:

Some people come into our lives and quickly go. 
Some stay for awhile and leave footprints on our hearts. 
And we are never, ever the same.




happy-new-year-desi-glitters-19

Happy New Year | Forward this Picture

Monday, December 27, 2010

Čestitke - zaboravljena umetnost (Christmas cards - the forgotten art)

U eri moderne komunikacije i nedostatka vremena, retko kad imamo vremena da makar podignemo telefonsku slušalicu i čestitamo nekom praznike, a kamoli prošetamo do pošte i pošaljemo čestitku. Ove godine sam se zarekla da neću sebi dozvoliti još jedne praznike kod kojih se lepe želje šalju SMS-om, pa sam se bacila na posao. Dakle, evo čestitki:

In this day and age of modern communication and lack of time, we rarely find the time to pick up the phone and call our loved ones for Christmas, not to mention to walk down to the post office and send them a Christmas card. Therefore, this year I made a promise to myself that I would not allow another holiday season to go by with me sending Christmas wishes by text messages. So, I got down to work. And here are the Christmas cards:




Mustre za zvezde i cvetiće se mogu pronaći u mojoj omiljenoj knjizi "Knitting Over The Edge". Osim za čestitke, zvezdice su super poslužile i za ukrašavanje poklona, a i kao ukrasi za jelku ili prozor.

The patterns for the stars and flowers can be found in my all time favourite book "Knitting Over The Edge". The flowers and stars proved to be a great addition to gift wrapping, as well as wonderful decorations for the Christmas tree or a window.

Thursday, December 9, 2010

Faza kapa

Povremeno čujem od raznih koleginica pletilja da pletu u fazama. Neko ima faze šalova (to je, izgleda, najčešća faza), neko fazu rukavica, a ja, eto, fazu kapa. Ova faza je trajala od proleća pa, evo, sve do sada. Predstavljam vam nekoliko uspešnijih modela dečjih kapica, a u nekom narednom postu biće i kapa za odrasle.


1. Moj prvenac! Naučila sam kako se štrika kapa zahvaljujući YouTube-u, koji je neiscrpan izvor informacija. Cvetić na kapici sam heklala. U sredini ima zlatnu perlicu koja se, na žalost, ne vidi na slici. Kapa je, naravno, ispala plitka, pa sam naknadno doplela ranflu (ja, inače, mrzim da param i učiniću sve da to izbegnem).

         2. Ohrabrena ovim uspehom, isplela sam Eminoj drugarici za Uskrs ovu crveno-belu kapicu sa belim biserčićima u sredini cveta. Koristila sam St. George Catania Color i roditelji male Lenke su vrlo brzo došli sa molbom da učinim nešto sa kapicom jer se rastegla do neopisivih dimenzija, a mala obožava da je nosi. Živeo gumirani konac!

         3. Kapa bez ranfle. Ovo je odlična fora kada pletete kapicu nekome na poklon. Predivo će se svakako raširiti (naročito ako koristite St. George), a dužina se može prilagođavati uvrtanjem ivice. Cvetić heklan, ne naročito uspešan.

         4. Ista fora kod oblika kape, ali je cvet pleten. Uzorak sam uzela iz moje all time favourite knjige "Knitting Over The Edge". Oni koji me malo bolje poznaju uveliko prevrću očima kada pomenem to izdanje, ali sam ja u toj knjizi pronašla toliko dobrih ideja da mogu još dugo, dugo da ih koristim.

        5. Kapica koja je bila namenjena Emi, ali je ispala mala. Kao što rekoh, ne podnosim paranje, pa ću je pokloniti nekom za praznike (i da, sad kad treba, St. George se ne rasteže!). Cvetići opet iz "Knitting Over The Edge".

        6. Moje najnovije delo! Pattern skinut sa Ravelry-ja, jedino što sam morala da dodam još 15 redova u odnosu na "recept", jer je kapa bila suviše plitka.

Eto, drage moje, to je presek jedne faze. U kojoj ste vi fazi?

Sunday, December 5, 2010

Nagrada!

Moram da priznam da sam ja jedan od onih likova koji se vrlo često prijavljuju za razne nagradne igre i ravno nikada ništa ne osvajaju. Ali, onaj osećaj slatkog iščekivanja kada otvaram kesicu kafe ili otkidam etiketu sa novina me i onda tera da iznova i iznova pokušavam.
Tako sam se prijavila i za Škrinjin giveaway, ne računajući na poklon, ali potajno se nadajući da ću ga ipak osvojiti. I uspelo je! Osvojila sam igle od bambusa. Sa takvima još nisam plela i jedva čekam da probam. Čak mi i veličina odgovara (četvorka je u pitanju) jer te i najčešće koristim.
Mnogo sam srećna zbog ove nagrade i morala sam da podelim to sa vama. Giveaway traje još tri nedelje i ovonedeljna nagrada je vunica. Divna, crvena! Prijavite se i puno sreće vam želim.
P.S. Prijaviću se i ja ... can't help it ;)

Monday, November 29, 2010

TV ili čitanje? A sve to uz pletenje...

Dok brišem prašinu, gledam TV. Dok peglam, gledam TV. Dok kuvam, ne gledam TV (iz prostog razloga što ga nemam u kuhinji, ali da ga imam pisalo bi "dok kuvam, gledam TV"). Dok brišem patos, gledam TV. Dok pletem, gledam TV. Sve u svemu, mnogo gledam TV. I jako malo čitam. Ali, kako čitati dok brišem prašinu, peglam, kuvam, brišem patos i pletem? Vrlo prosto! Audio knjige! Neverovatni izum koji sam otkrila pre nekih godinu-dve dok sam patila od nesanice. Muž mi je za rođendan kupio MP3 plejer i bacila sam se na skidanje audio knjiga. A ima ih beskrajno mnogo! Ja najviše volim detektivske priče, mada u ponudi ima zaista puno žanrova. Do nedavno sam nailazila samo na knjige pisane, tj čitane, na engleskom jeziku, a sada ih ima i na nemačkom i na drugim jezicima. U slučaju da vas zanima ovaj divan način relaksacije, koji fantastično može da se ukombinuje sa pletenjem i šetanjem (neću više da spominjem kućne poslove, obećavam), nudim vam nekoliko linkova. Enjoy!