Moja prva nagrada -- My first award

Pre par dana me je Andrea predivno iznenadila dodelivši mi nagradu za blog. Razlog za kašnjenje njenog objavljivanja je večito prisutni problem sa Internetom, ali i žešća prehlada. Bilo kako bilo, nagrada me je jako obradovala, zaista mi je drago da čujem pozitivne (ali i negativne) komentare po pitanju bloga.

Ja ovu nagradu prosleđujem sledećim blogerkama:

1. Heklica - zbog predivnih stvari koje plete i hekla, kao i zbog jednog posebno fantastičnog para rukavica
2. Bensedin art - zbog pregršt boja koje koristi u radu i njenih malih Indijanaca
3. Magrit - zbog fotografija koje mi ulepšavaju dan i preciznosti u pletenju na kojoj nadasve zavidim
4. Škrabalica - zbog fantastičnih ideja koje svakodnevno deli sa nama
5. Mala pričica - zbog bloga koji prikazuje jednu lepu porodičnu priču

Čestitam :))))

Valentine's Day Giveaway

"Postoji samo jedna sreća u životu - voleti i biti voljen.", reče Džordž Send.

Drage moje, približava nam se i taj dan - Valentinovo. 

Neki priznaju taj praznik, neki ga smatraju marketinškim trikom, ali se sasvim sigurno svako obraduje kada nešto tom prilikom dobije od voljene osobe. Kako bih vam ulepšala 14. februar, odlučila sam da organizujem ovaj giveaway.

Naime, srećnom dobitniku poklanjam šest klupčadi Golf prediva (po dva u svakoj boji - ljubičastoj, rozoj i sivoj). Sastav prediva je 100% pamuk, a proizvođač St. George.

Pravila igre su sledeća: 

1. Ostavite komentar ispod ovog posta kojim se prijavljujete za giveaway.

2. Kako biste povećali šanse da osvojite nagradu ostavite još jedan komentar. Budući da je "crveno boja ljubavi", u komentaru postavite link do fotografije nekog svog ručnog rada koji je crvene boje. Ukoliko ih imate više, učinite to u više komentara.

3. A da bi vam šanse bile još veće, ostavite još jedan komentar u kome ćete navesti svoju omiljenu izreku, strofu ili pesmu vezanu za ljubav.

Komentare možete ostavljati do 13. februara 2011. u ponoć, a na Dan zaljubljenih skoknite do bloga da vidite ko je srećni dobitnik!

Kako bih svečano otvorila ovo takmičenje, prilažem sliku svog crvenog prsluka, jednog od mojih prvih radova nakon dugogodišnje pauze u pletenju. Mustru sam skinula iz nekog prastarog izdanja časopisa "Pletenje", a kroj je rađen napamet. 

A za kraj vas ostavljam izrekom mudrog Alberta Ajnštajna:

"Držite ruku iznad vrelog šporeta jedan minut i činiće vam se kao da je trajalo sat. 

Sedite pored lepe devojke jedan sat i činiće vam se kao da je trajalo minut. 

To vam je relativnost."

Srećno! Jedva čekam vaše komentare!

* * * * *

"There is only one happiness in life - to love and be loved." George Sand

My dear readers, the day is almost here - St. Valentine's Day.

Some of you acknowledge the holiday, others think of it as a marketing trick, but surely everyone gets that warm and fuzzy feeling when they receive a present from a loved one on that occasion. In order to brighten up this day for you even more, I have decided to organize this giveaway.

So, the lucky winner gets six skeins of Golf yarn (two skeins per colour - purple, pink and gray). The yarn is 100% cotton, made by our local yarn producer, St. George.

These are the rules: 

1. Leave a comment under this post to apply for the giveaway.

2. To boost up your chances of winning the prize, leave another comment. Since "red is the colour of love", put a link in this comment which will lead us to a project of yours which is (mostly or completely) red. If you have more than one red project, leave a comment for each.

3. And in order to increase your chances even further, leave another comment in which you will share with us your favourite quote, verse or poem about love.

You can leave your comments until midnight on February 13th 2011, and make sure you visit the blog on Valentine's Day to check who the winner is!

I am opening the competition by posting the picture of my red vest, one of my first projects after a long, long break from knitting. The pattern is taken from an old edition of "Pletenje" magazine, but the shape of it is all mine.

In the end I leave you with a quote from the brilliant Albert Einstein:

"Put your hand on a hot stove for a minute, and it seems like an hour. 

Sit with a pretty girl for an hour and it seems like a minute. 

That's relativity."

Good luck! I look forward to your comments!

Moj izlet u Amigurumi - My trip into Amigurumi Land

Kao što sam već napomenula, ja sam po opredeljenju pletilja, ali sam i povremena heklica. Ovo je ta povremena faza. 

U želji da ovaj post bude i informativan, a ne samo izložba malih amigurumija, skoknula sam do Vikipedije da pronađem zvaničnu definiciju amigurumija. Dakle, amigumi (ili u originalu "編みぐるみ") je japanska umetnost pletenja ili heklanja malih punjenih lutaka. Ime mu potiče od spoja japanskih reči ami (pleten ili heklan) i nuigurumi (punjena lutka). Amigurumi su obično životinje, mada se izrađuju i tako da predstavljaju razne predmete kojima se dodeljuju ljudske karakteristike. Po Vikipediji, amigurumi nema nikakvu upotrebnu vrednost, već čisto estetsku. On se izrađuje i skuplja zbog svoje osnovne estetske vrednosti, a to je dražesnost. Iz tog razloga amigurumi životinjice obično imaju veliku glavu i umanjene ekstremitete. Za njihovu izradu se koriste igle za heklanje ili pletenje, nešto manje od onih koje biste inače koristili, kako se pletivo ne bi rasteglo prilikom njihovog punjenja. Osim prediva i igala, potrebno vam je i punjenje (preporučujem koflin), plastične granule koje se stavljaju pri dnu figurice kako se ona ne bi prevrtala, zatim plastične oči ili prigodni dugmići, filc i šta vam mašta poželi. Interesovanje za amigurumi putem Interneta je počelo 2003. godine, a već 2006. godine je amigurumi bio najtraženiji artikal na Etsy-ju. Te se godine prodavao za sume od 10 do 100 dolara.

Na Internetu, a naročito na Raverly-ju možete pronaći mnoštvo besplatnih mustri za izradu amigurumija. Mustra za oktopode i Nema je sa Interneta, dok je Štuka moje idejno rešenje.

Jeste li i vi imali ekskurziju u amigurumi svet? Da li biste želeli da podelite to iskustvo sa drugim čitateljima? Ostavite komentar sa linkom do vašeg amigurumija, žarko bih želela da vidim vaš rad.

As I have already mentioned, I am a knitter at heart, but I am also an occasional crocheter. This is the aforementioned occasional stage.

In my attempt to make this post more informative than just an expo of my amigurumi animals, I took a stroll down to Wikipedia to find the official definition of what an amigurumi is. Hence, amigurumi (or in its original form "編みぐるみ") is the Japanese art of knitting or crocheting small stuffed dolls. Its name is derived from the combination of Japanese words ami (meaning knitted or crocheted) and nuigurumi (meaning a stuffed doll). Amigurumi are usually animals, but are also created to be inanimate objects with human like characteristics. According to Wikipedia, they have no practical use, but purely an aesthetic appeal.  They are created and collected solely on the basis of their aesthetic value, and that is cuteness. For that reason amigurumi animals usually have a large head and smaller sized extremities. They are made using a crochet hook or knitting needles of a smaller size that you would normally use, so that the gauge would not stretch too much after stuffing. Apart from yarn and hook/needles, you will need stuffing (I recommend polyester craft stuffing), plastic pellets to be inserted under the stuffing to prevent the amigurumi from toppling over, plastic eyes or appropriate buttons, and whatever your heart desires. The Internet fad for amigurumi started in 2003, and by 2006 they were the best selling item on Etsy. That year they were sold for from 10 to as much as 100 dollars.

You can find an abundance of free amigurumi patterns on the Internet, especially on Ravelry. The patterns for my octopuses and Nemo were found online, but the pike fish is my own design.

Have you embarked on an amigurmi journey yet? Would you like to share your work with the readers? Please leave a comment with a link to your amigurumi. I would so much like to see it.

Veliko okupljanje u Novome Sadu

Dakle, došao je i taj dan! Dugoočekivana subota i naše veliko okupljanje. Zbor pletilja, što bi se reklo, tj. spoj grupa NS Needles i Serbia sa Raverly-ja. Ovog puta smo imale i par novih članova u odnosu na prethodne sastanke (Sandra Opereta, Ksenija Iglica, Branka St. George i Nikolina). Jedino nam je Tanja Bensedinart nedostajala, ali joj je oprošteno, pošto je u Italiji.

Sastale smo se na vetrometini - ispred katedrale, ali smo se brzo ugrejale uz kaficu u Steriji. Posle puno priče i smeha, ali ne i pletenja (zahvaljujući nehumano visokim stolicama), preselile smo se u zadrugu Zemlja, gde smo povadile svoje igle i krenule da poredimo beleške. Bilo je kiflica, soka, smeha, vunice, pogačica, petlji, kolačića, priča i opet smeha. Sve u svemu, divno smo se provele i jedva čekam da ponovimo.

Nadam se su vam slike dočarale barem delić toga kako je nam je bilo. Do sledećeg viđenja!

Naš prvi maskenbal -- Our first costume party

Ema je ove jeseni krenula u vrtić. I, kako to već biva, i mama je dobila nove obaveze. Tokom prednovogodišnje nedelje, jedna od aktivnosti koje su klinci imali bio je i maskenbal.

Mama je razmišljala i mozgala i došla do zaključka da mala princeza ipak neće moći ići na maskenbal maskirana kako je mami drago (kao mali anđeo, sa sve krilima i oreolom), već da ćemo morati spustiti kriterijume i odabrati nešto što će dete hteti da stavi na sebe.

I, bacih se ja na Internet. Na ovom sajtu sam našla neke odlične ideje za kostime koje sam mogla prilagoditi kratkom vremenskom periodu kojeg sam imala za pripremu, kao i malom vrtiguzu koji ne trpi mnogo toga na sebi. 

I, tako, dobismo Jagodicu Emicu. Crvenu majicu i pantalone smo već imali, samo je trebalo docrtati tačkice. A listići su štrikani pa nanizani na heklani lanac. Da sam imala više vremena isprobala bih kostim na njoj pre maskenbalskog jutra, ali, na žalost, nisam uspela. 

Zapažanja: listiće je trebalo zašiti na majicu, ne bi se toliko uvrtali i manje bi iritirali Jagodicu. U originalnom izdanju kostim je trebalo napuniti koflinom, ali je u vrtiću pretoplo da se još i tapaciramo. Isto tako nedostaje i zelena kapica sa peteljkom, ali mom detetu ne pada na pamet da nosi išta na glavi kada se nalazi u zatvorenom prostoru.

Dogodine ćemo biti spretniji i iskusniji!

Ema started going to daycare this autumn. And, as expected, Mom got some new responsibilities. During the week before New Year one of the many activities the kids had was a costume party.

So, Mom put on her thinking cap and came to the conclusion that the little princess would not be dressed up as Mom would have like it (as a little angel, with wings and a halo) and that we would have to lower our criteria and choose a costume that the child would agree to wear.

And, I hit the Internet. I came across this site where I found some great ideas for costumes that can be adapted to the short time I had to prepare, as well as to the little fidgety fish who does not tolerate wearing excess clothes.

And that's how we got Strawberry EmaCake. We already had the red shirt and the red trousers, all I had to do is to draw the little dots. The strawberry leaves are knitted and then lined onto a crocheted chain. If I had had more time I would have tried the costume on before the morning of the costume party, but no such luck!

Notes: The leaves should have been sewn onto the shirt, they wouldn't have got so twisted and would have irritated the little Strawberry a lot less. The original pattern calls for stuffing the costume, but I came to a conclusion that stuffing was the last thing we needed in the overheated daycare. Another thing missing is the green cap with the stem, but my kid would never agree to wear a cap indoors.

We'll be craftier and more experienced next year!

Praznici nam stižu

Dragi moji,

Želim vam puno pravih i krivih petlji, pregršt pletenica i bobica, šarenilo boja i tekstura, mnoštvo šalova i rukavica, kao i da vam ne ispadne ni jedna očica.

Želim vam neizmerno mnogo ljubavi, veselih trenutaka i lepih druženja sa starim i novim prijateljima, jer kao što neko reče:

Some people come into our lives and quickly go. 
Some stay for awhile and leave footprints on our hearts. 
And we are never, ever the same.

Happy New Year | Forward this Picture

Čestitke - zaboravljena umetnost (Christmas cards - the forgotten art)

U eri moderne komunikacije i nedostatka vremena, retko kad imamo vremena da makar podignemo telefonsku slušalicu i čestitamo nekom praznike, a kamoli prošetamo do pošte i pošaljemo čestitku. Ove godine sam se zarekla da neću sebi dozvoliti još jedne praznike kod kojih se lepe želje šalju SMS-om, pa sam se bacila na posao. Dakle, evo čestitki:

In this day and age of modern communication and lack of time, we rarely find the time to pick up the phone and call our loved ones for Christmas, not to mention to walk down to the post office and send them a Christmas card. Therefore, this year I made a promise to myself that I would not allow another holiday season to go by with me sending Christmas wishes by text messages. So, I got down to work. And here are the Christmas cards:

Mustre za zvezde i cvetiće se mogu pronaći u mojoj omiljenoj knjizi "Knitting Over The Edge". Osim za čestitke, zvezdice su super poslužile i za ukrašavanje poklona, a i kao ukrasi za jelku ili prozor.

The patterns for the stars and flowers can be found in my all time favourite book "Knitting Over The Edge". The flowers and stars proved to be a great addition to gift wrapping, as well as wonderful decorations for the Christmas tree or a window.